Dođavola, ne mogu se sjetiti njegova imena! Prijatelj je napisao pjesmu Monkey i sad sam ja tu nešto htio komentirati, nešto kao: Shock the monkey…Neki stih tog pjevača, ali nisam bio siguran pa sam odgooglao: lyrics & monkey &… i nisam mogao prizvati u svijest njegovo ime. A nije Phill Colins... Nije ni duhovito, nije. Netko mi je izbrisao mape sjećanja. Uklonio hyperlikove. Neka cesta se tu urušila, poglodale je podzemne vode. Mjesto nje – jezerce! Čistina. Praznina. Ugodna i krepka. Bijela kao grudi žene. I mogao bi zuriti u njih cijelu vječnost. Samo tako. Samozaboravno... for life. Eto toliko za sada, tek da se zamisliš kako da nazoveš sve te ljude koristeći Ginko, JAXTR ili neku drugu smicalicu, da preveslaš sinapse, T-HT ili karmu. Sasvim svejedno… Isus je bio haker. Zviždao nam je kroz Mrežu; kako da otpustimo duge naše i druge koji su nam prethodili - od Eve, sve do današnjeg jutra. Više od 100 miliona godina, dodaj ili oduzmi koju milju ovisno o tome kako zamišljaš glas tog pjevača, mrmor Homo Sapiensa, kričanje Kromanjonca. Sve počinje s 0, 0. Za svaki čin generacije. Decibeli smrtnosti, potajni ili bestidni, neki registrirani, ali uglavnom izostavljeni bez mogućnosti da ih se nazove, pužu iz oceana, pluća prepunih krvave pjene trenutaka, žive samo da bi bili izbrisani iz adresara. Disolvirani. Preslana juha stanične tekućine. Suza u kutu oka njihov je nijemi spomenik. Krhak, krt, lomljiv spisak. Izbijeljena kripta prepuna kostiju postaje naša plemenska dužnost. Slušaj! Dok pjeva s bukve, iz špilje, riječnog kamena, izgorjelog polja, pjene mora, grleni divlji vjetar, svaka oluja i svaki san bruji draga imena izgubljenih.
|
